Najčešća pitanja i odgovori o vakcinaciji

Šta je vakcinacija?

Vakcinacija je jednostavna, bezbedna i efektivna mera koja sprečava da se osoba razboli ukoliko dođe u kontakt sa izazivačem bolesti protiv koje je vakcinisana. Vakcinacijom se stvara specifičan imunitet (zaštita) protiv određenog mikroorganizma koji uzrokuje zaraznu bolest. Izvodi se unošenjem u organizam oslabljenih ili mrtvih uzročnika zarazne bolesti, njihovih delova, ili sintetisanih molekula koji su identični sa određenim strukturama samog mikroorganizma (antigenima). Drugim rečima, cilj vakcinacije je da se razvije otpornost na bolest, slična onoj koja se stiče nakon dolaska u kontakt sa njenim uzročnikom odnosno nakon prirodne infekcije. Vakcine se najčešće daju u vidu injekcija, ali neke od njih se mogu dati na drugi način, na primer vakcina protiv dečje paralize daje se oralno (ukapavanjem u usta), a pojedine vakcine protiv gripa se daju nazalno (u obliku spreja).

Zašto je vakcinacija važna?

Vakcinacija je bezbedan i efektivan način da se spreči bolest i sačuvaju životi. Danas su dostupne vakcine protiv više od 20 bolesti, kao što su pneumokokna bolest, difterija, tetanus, veliki kašalj, male boginje, hepatitis B, grip itd. Primenom vakcina protiv ovih zaraznih bolesti spašava se više od tri miliona života svake godine.

Kada se vakcinišemo, ne štitimo samo sebe već i osobe u svojoj neposrednoj okolini, koje iz različitih razloga nisu mogle da prime vakcinu.

Kako vakcinacija štiti pojedinca i zajednicu?

Kada se vakcinišemo protiv određene zarazne bolesti ili ako preležimo određenu bolest stičemo individualni imunitet koji nas štiti od te bolesti. Isto tako postoji i imunitet kolektiva (kolektivni imunitet), koji se meri procentom osoba koje su imune u jednoj populaciji. Kao što individualni imunitet štiti osobu da se ne razboli, tako i kolektivni imunitet štiti kolektiv od epidemija. Osobe koje su otporne predstavljaju barijeru za dalje širenje infekcije i tako štite i one osobe koje iz određenih razloga (trajnih kontraindikacija) ne mogu da se vakcinišu. Što je više ljudi vakcinisano, manja je mogućnost da uzročnik prelazi sa jedne na drugu osobu.

Šta su neželjeni događaji i neželjene reakcije nakon vakcinacije?

Neželjeni događaj nakon vakcinacije je događaj koji se dogodio nakon izvršene vakcinacije i ne mora biti povezan sa vakcinom. Dakle, radi se o vremenskoj povezanosti koja ne znači obavezno i uzročno-posledičnu vezu između vakcine i događaja, ali zahteva obavezno istraživanje. Istraživanje se sprovodi u cilju utvrđivanja da li postoji povezanost između date vakcine i pojave neželjenog događaja. Ukoliko se utvrdi da ta povezanost postoji, neželjeni događaj se proglašava neželjenom reakcijom. Rezultati velikog broj studija su pokazali da se za većinu neželjenih događaja (preko 90%) nakon istraživanja utvrdi da nisu povezani sa primenom vakcine.

Najčešća pitanja i odgovori o bezbednosti vakcina

Da li je vakcinacija bezbedna?

Vakcinacija je bezbedna. Neželjeni efekti koji se javljaju nakon imunizacije usled imunološkog odgovora organizma na vakcinu su obično blagi i kratkotrajni, kao što su bol na mestu uboda ili povišena temperatura. Neki ozbiljniji efekti nakon imunizacije su mogući, ali su izuzetno retki.

Svaka registrovana vakcina je ispitana kroz više faza pre nego što se odobri za upotrebu, a stalno se prati njen efekat i bezbednost nakon početka primene. Sistem nadzora nad neželjenim događajima nakon imunizacije je stvoren i osmišljen na način da se blagovremeno otkrije i ispita svaki potencijalni rizik za zdravlje koji može da bude povezan sa vakcinom.

Međutim, veoma je važno znati da je rizik od bolesti protiv koje se vakcina daje uvek neuporedivo veći nego rizik od neželjenog događaja nakon vakcinacije.

Kako se ispituje bezbednost vakcina?

Vakcine koje su u rutinskoj upotrebi se primenjuju decenijama i milioni osoba ih primaju svake godine. Kao što je slučaj i sa drugim lekovima, svaka vakcina prolazi rigorozno ispitivanje kako bi se osigurala njena bezbednost pre nego što počne da se primenjuje. Takođe svaki proizvođač ispunjava vrlo stroge kriterijume dobre proizvođačke prakse (GMP – Good Manufacturing Practice) koji uključuju sisteme kontrole kvaliteta i bezbednosti u procesu proizvodnje, kao i sisteme nadzora nad svim procesima.

Eksperimentalna vakcina se najpre ispituje na životinjama da se utvrdi njena bezbednost i mogućnost da spreči oboljenje. Zatim se sprovode klinička ispitivanja u tri faze:

• U prvoj fazi se vakcina daje malom broju dobrovoljaca sa ciljem da se utvrdi njena bezbednost kod ljudi, da se potvrdi njena sposobnost da stvori imunski odgovor i da se odredi prava doza.

• U drugoj fazi se vakcina daje grupi od nekoliko stotina dobrovoljaca kod kojih se intenzivno prate eventualni neželjeni efekti, zatim sposobnost stvaranja imunskog odgovora. U ovoj fazi se takođe prikupljaju podaci o uticaju na bolest protiv koje se vakcina daje, ali obično ti podaci nisu dovoljni da se stekne pravi uvid o efektu vakcine. Učesnici u ovoj fazi imaju iste karakteristike (kao što su uzrast i pol) kao što će imati osobe kojima će vakcina biti namenjena. U ovoj fazi neki volonteri primaju vakcinu, a neki ne (primaju tzv. placebo), što omogućava poređenje ovih grupa i zaključivanje o stvarnim efektima vakcine.

• U trećoj fazi vakcina se daje hiljadama volontera (obično se zahteva najmanje 30.000) od kojih neki primaju vakcinu, a neki placebo (kao i u drugoj fazi). Podaci iz obe grupe se upoređuju kako bi se videlo da li je vakcina bezbedna i efektivna protiv bolesti za koju je namenjena.

Kada rezultati kliničkih ispitivanja postanu dostupni, propisana je serija narednih koraka, uključujući potvrđivanje njene efektivnosti, bezbednosti i mogućnosti proizvodnje od strane nadležnih institucija pre nego što se vakcina uključi u nacionalni program imunizacije. U našoj zemlji Agencija za lekove i medicinska sredstva (ALIMS) sprovodi ovaj poslednji korak. U Evropskoj uniji je to Evropska agencija za lekove i medicinska sredstva (EMA), u Sjedinjenim Američkim Državama Agencija za hranu i lekove (FDA), u Ruskoj federaciji Federalna služba za nadzor u zdravstvenoj zaštiti (Росздравнадзор), u Kini Nacionalna uprava za medicinske proizvode (NMPA).

Nakon početka primene vakcine nastavlja se proces nadzora kako bi se otkrili eventualni neočekivani neželjeni efekti i dalje pratio učinak vakcine u rutinskoj upotrebi, odnosno utvrdilo na koji način se može postići najveći zaštitni efekat.

Ko i kako kontroliše vakcine koje su u upotrebi u Republici Srbiji?

Proces proizvodnje vakcina je veoma složen i osetljiv postupak, koji prolazi kroz veliki broj testova i analiza. Svaka nova proizvedena serija vakcine prolazi stroge kontrole kvaliteta, kako od strane samog proizvođača, tako i od strane nezavisnih nacionalnih laboratorija, pre primene. Ovakve stroge kontrole kvaliteta čine vakcine znatno bezbednijim u odnosu na sve druge lekove. Od ogromnog broja supstanci koje tokom života unosimo u organizam, vakcine su zasigurno najpažljivije ispitane i pod najstrožijim nadzorom praćene.

U našoj zemlji, Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS) vrši registraciju vakcina i u saradnji sa Ministarstvom zdravlja izdaje dozvole za stavljanje vakcina u promet. Osim toga, ALIMS izdaje i sertifikate analize svake serije vakcine koja je u prometu, čime garantuje njihovu pouzdanost, bezbednost i kvalitet.

Da li vakcina protiv COVID-19 ima neželjene efekte?

Kao i svaka druga vakcina i vakcina protiv COVID-19 može da dovede do očekivanih, blagih neželjenih efekata, kao što su lokalne reakcije na mestu aplikacije (bol, crvenilo, otok), glavobolja, malaksalost, povišena telesna temperatura itd. Navedene reakcije najčešće prolaze spontano u roku od nekoliko dana.

Prema trenutno raspoloživim podacima, teže neželjene reakcije su izuzetno retke. Ipak, proces vakcinacije se neprekidno nadzire radi praćenja bezbednosti vakcina i otkrivanja neželjenih reakcija, ma koliko da su retke.

Šta vakcine sadrže?

Svi sastojci vakcine imaju važnu ulogu u obezbeđivanju bezbednosti i učinka vakcine. Osnovni sastojak svake vakcine je njena aktivna komponenta (oslabljeni mikroorganizmi ili njihovi delovi) koja nema sposobnost da izazove bolest, a ima sposobnost da stimuliše organizam da stvori zaštitna antitela odnosno imunitet.

Osim aktivnog sastojka neke vakcine sadrže i druge supstance kao što su aluminijum, formaldehid, živa, antibiotici. To su materije koje služe kao konzervansi, stabilizatori i adjuvansi. Konzervansi sprečavaju kontaminaciju vakcina bakterijama, što je od posebnog značaja kada su u pitanju višedozna pakovanja vakcina. Stabilizatori obezbeđuju stabilnost vakcina prilikom čuvanja i transporta, a adjuvansi pojačavaju dejstvo antigena i omogućavaju adekvatan imunski odgovor. Ove supstance nalaze se u vakcinama u minimalnim količinama. Svi sastojci vakcine pojedinačno, kao i sama vakcina, provereni su u smislu bezbednosti za njihovu upotrebu.

Najčešća pitanja i odgovori ko i kada treba i može da se vakciniše

Ko treba da primi vakcinu protiv bolesti COVID-19, odnosno koje su prioritetne grupe za vakcinaciju?

Ciljne grupe i prioriteti se određuju na osnovu dostupne količine vakcina i definisanih ciljeva koje treba postići imunizacijom. Najvažniji ciljevi su smanjenje učestalosti obolevanja i umiranja grupa stanovništva u riziku, smanjenje učestalosti teških oblika bolesti, ograničenje širenja virusa u populaciji, kao i održavanje vitalnih funkcija društva.

Na nacionalnom nivou postoji Stručni komitet za imunizaciju čiji su članovi ugledni i nezavisni stručnjaci iz različitih oblasti medicine, koji je definisao prioritetne grupe za vakcinaciju protiv COVID-19, sa napomenom da će se iste neprekidno razmatrati i revidirati shodno novim saznanjima o bolesti, epidemiološkoj situaciji, karakteristikama vakcina i drugim bitnim činjenicama za odlučivanje.

U celom svetu se vode neprekidne konsultacije na ovu temu i sprovode brojna istraživanja kako bi se na transparentan, etički opravdan i naučno zasnovan način definisale ciljne grupe i prioriteti.

Da li treba raditi dodatna ispitivanja pre vakcinacije?

Pre same vakcinacije lekar utvrđuje postojanje kontraindikacija, odnosno razloga zbog kojih osoba ne sme da se vakciniše određenom vakcinom.

Osim toga, nije potrebno raditi bilo kakva druga ispitivanja, uključujući i laboratorijske analize.

Da li vakcinu protiv COVID-19 treba da prime osobe koje su bile inficirane SARS-CoV-2 virusom, odnosno preležale COVID-19?

Osobe koje su bile inficirane SARS-CoV-2 virusom, bez obzira na to da li su imale simptome bolesti ili ne, mogu da budu vakcinisane vakcinom protiv COVID-19, s tim da je potrebno da prođe najmanje četiri nedelje od infekcije, odnosno da osoba bude zdrava u momentu vakcinacije.

Koliko vremena je potrebno da prođe nakon primljene vakcine protiv gripa da bi se primila vakcina protiv COVID-19?

Potrebno je da prođe 28 dana nakon primljene vakcine protiv gripa da bi se primila vakcina protiv COVID-19. Nema podataka koji ukazuju na mogućnost negativne interakcije između trenutno dostupnih vakcina protiv COVID-19 i drugih vakcina.

Da li treba da se vakciniše osoba koja je bila u bliskom kontaktu sa osobom kod koje je potvrđena infekcija SARS-CoV-2?

Vakcinaciju je potrebno odložiti za period maksimalne inkubacije (14 dana).

Da li osobe koje su prethodno primile monoklonska antitela protiv COVID-19 ili plazmu kao deo terapije protiv COVID-19 treba da se vakcinišu?

Vakcinaciju je potrebno odložiti najmanje 90 dana kako bi se izbeglo preklapanje terapije sa imunim odgovorom organizma nakon vakcinacije.

Da li upotreba nekih lekova predstavlja kontraindikaciju za vakcinaciju?

Na osnovu raspoloživih podataka o bezbednosti primene dostupnih vakcina, znamo da uzimanje lekova ne predstavlja kontraindikaciju za vakcinaciju.

Moguće je da pacijenti, koji dobijaju imunosupresivnu terapiju i pacijenti sa imunodeficitom (bolesti imunološkog sistema), ne razviju dovoljan imuni odgovor. Zbog toga je primanje preparata, koji potiskuju funkciju imunog sistema, kontraindikovano minimalno mesec dana pre i nakon vakcinacije zbog rizika od snižavanja imunogenosti.

Da li mogu da se vakcinišem ako sam na terapiji antibioticima?

Terapija antibioticima podrazumeva da osoba trenutno ima neku infekciju. Kako je prema Pravilniku o imunizaciji i načinu zaštite lekovima („Sl. glasnik RS”, br. 88/2017, 11/2018, 14/2018, 45/2018, 48/2018, 58/2018 i 104/2018), akutna bolest opšta kontraindikacija za vakcinaciju, preporučuje se njeno odlaganje. Postojanje privremene kontraindikacije upisuje se u zdravstvenu dokumentaciju i određuje se vreme i mesto sprovođenja odložene imunizacije.

Da li osobe koje su imale trombozu ili emboliju pluća mogu da se vakcinišu i kojom vakcinom?

Privremenu kontraindikaciju za imunizaciju protiv određene zarazne bolesti utvrđuje doktor medicine ili lekar specijalista odgovarajuće grane koji sprovodi imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona sprovodi, pregledom lica koja se imunizuju i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju tih lica. S obzirom da postoji mogućnost da ove osobe duže vreme koriste lekove protiv zgrušavanja krvi a da su od strane proizvođača svake od vakcina definisane mere opreza koje obuhvataju i ova stanja, potrebno je konačnu odluku doneti na individialnom nivou uz konsultaciju lekara koji vodi lečenje ovih oboljenja. Ukoliko postoji potreba za privremenim odlaganjem vakcinacije, postojanje privremene kontraindikacije upisuje se u zdravstvenu dokumentaciju i određuje se vreme i mesto sprovođenja odložene imunizacije.

Zašto se protiv COVID-19 ne vakcinišu deca?

Primena trenutno dostupnih vakcina protiv COVID-19 nije ispitivana kod dece, te nema dostupnih podataka za bezbednu primenu vakcina kod dece. Studije bezbednosti primene vakcina protiv COVID-19 sprovedene su na odraslim osobama. Prema trenutno dostupnim podacima udeo dece u obolevanju od COVID-19 je 1–3%, pri čemu je infekcija najčešće bez simptoma ili sa blagim simptomima i dobrom prognozom. Epidemiološke studije ukazuju da populacija dece ne učestvuje značajno u prenosu infekcije SARS-CoV-2 za razliku od odraslih.

Da li mogu da planiram trudnoću nakon vakcinacije?

Da, žene koje se vakcinišu protiv COVID-19 mogu da planiraju trudnoću.

Da li trudnice i majke koje doje mogu da prime vakcinu protiv COVID-19?

Trenutno nisu dostupni podaci o bezbednosti primene vakcina protiv COVID-19 kod trudnica i dojilja.

Da li postoji određena hrana koja ne može da se konzumira nakon vakcinacije?

Trenutno ne postoje dokazi da je neophodan oprez pri uzimanju određene vrste namirinica nakon primene vakcine.

Najčešća pitanja i odgovori o prijavljivanju i procesu vakcinacije

Da li se vakcina prima samo u jednoj ili više doza?

Prema trenutno dostupnim saznanjima sve vakcine čija je primena počela u svetu daju se u dve doze sa određenim razmakom (tri ili četiri nedelje) u cilju postizanja adekvatne zaštite. Da li će biti neophodna ponovna vakcinacija nakon određenog vremenskog perioda i sa koliko doza za sada nije poznato.

Ko poziva građane koji su se prijavili na sajtu e-uprave na vakcinaciju?

Generisanje spiskova iz baze prijavljenih osoba za vakcinaciju preko e-uprave, kao i zakazivanje termina za vakcinaciju, prema definisanim prioritetima obavlja Kancelarija Vlade RS za informacione tehnologije i elektronsku upravu. Generisane spiskove građana sa terminima za vakcinaciju e-uprava dostavlja domovima zdravlja/vakcinalnim punktovima.

Da li se nakon dobijanja prve doze vakcine dobija potvrda o primljenoj prvoj dozi ili se potvrda o realizovanoj vakcinaciji dobija nakon druge doze?

Svakoj vakcinisanoj osobi izdaje se potvrda o izvršenoj imunizaciji obavezno nakon primanja druge doze vakcine (u razmaku od 21. dana nakon prve doze), a opciono nakon davanja prve doze kao podsetnik za drugu dozu.

Da li će građani biti pozvani za drugu dozu vakcine – revakcinaciju?

Svakoj vakcinisanoj osobi izdaje se potvrda o izvršenoj imunizaciji obavezno nakon primanja druge doze vakcine (u razmaku od 21. dana nakon prve doze), a opciono nakon davanja prve doze kao podsetnik za drugu dozu. Građani koji su primili prvu dozu, biće pozvani da na istom vakcinalnom punktu prime i drugu dozu vakcine.

Kome se prijavljuju reakcije nakon vakcinacije?

Ukoliko se nakon vakcinacije pojave neželjene reakcije potrebno je da ih prijavite svom lekaru. U skladu sa Pravilnikom o prijavljivanju zaraznih bolesti i posebnih zdravstvenih pitanja („Sl. glasnik RS”, br. 44/2017 i 58/2018), lekar koji utvrdi postojanje neželjenog događaja svaki pojedinačni slučaj odmah prijavljuje (telefonom, faksom, elektronskim putem) epidemiološkoj službi nadležnog zavoda, odnosno instituta za javno zdravlje i istovremeno im dostavlja Prijavu neželjenog događaja posle imunizacije. Zdravstvena ustanova, čiji je doktor medicine utvrdio postojanje neželjenog događaja, dostavlja prijavu i Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije u skladu sa zakonom.

Da li će svi koji su do sada primili vakcinu primiti vakcinu istog proizvođača prilikom revakcinacije?

Da, prilikom revakcinacije dobija se druga doza vakcine istog proizvođača.

Šta treba da uradim ako nisam u mogućnosti da dođem na vakcinaciju u zakazanom terminu?

Ukoliko propustite termin za vakcinaciju (ili revakcinaciju), potrebno je da se ponovo prijavite preko portala eUprave ili telefonom kako biste dobili nov termin za vakcinaciju.

Kako mogu da dobijem potvrdu o vakcinaciji?

Ukoliko prilikom vakcinacije niste dobili potvrdu o izvršenoj vakcinaciji, možete uputiti zahtev preko portala eUprave. Zahtev može biti upućen i za članove porodice. Ukoliko ste podneli zahtev za potvrdu o vakcinaciji, a potvrdu niste dobili ili je potvrda nepotpuna (upisan samo datum primanja prve doze, a ne i druge doze vakcine) obratite se putem mejla office@ite.gov.rs

Najčešća pitanja i odgovori o vakcinaciji i imunitetu

Koliko dugo traje imunitet posle vakcine protiv COVID-19?

U ovom trenutku još uvek nije poznata dužina trajanja imuniteta posle vakcinacije, kao što nije poznato ni koliko dugo traje imunitet nakon preležane infekcije izazvane SARS-CoV-2 virusom.

Nakon kog vremena od vakcinacije osoba može da smatra da je zaštićena od COVID-19?

Na osnovu rezultata kliničkih ispitivanja, zaštita se može očekivati po isteku određenog vremena (obično sedam dana) od primljene druge doze vakcine, iako izvesna zaštita nastaje nakon primljene prve doze vakcine. Za intenzitet i dužinu trajanja imuniteta važna je kompletna vakcinacija, odnosno da osoba primi predviđeni broj doza jedne vakcine.

Da li je osoba koja je primila vakcinu u obavezi da nosi masku?

Da, i oni koji prime vakcinu treba da nose masku. Kako nije moguće da se istovremeno vakciniše celo stanovništvo, nakon početka imunizacije potrebno je da se i dalje svi pridržavamo mera zaštite kao što su nošenje maske, održavanje rastojanja, redovna higijena ruku, izbegavanje okupljanja, provetravanje prostorija i slično.

Da li su nam zbog novog soja korona virusa potrebne bolje maske od ovih koje trenutno koristimo?

Ne, maske koje trenutno koristimo su efikasne u zaštiti od novog soja korona virusa.

Koliko dugo će nakon započinjanja imunizacije biti neophodna primena opštih mera prevencije (nošenje maske, fizička distanca, higijena ruku, izbegavanje okupljanja…)?

Vakcinacija neće zaustaviti epidemiju odmah, odnosno neće odmah prestati potreba za primenom drugih mera zaštite. Uticaj vakcinacije na tok epidemije zavisiće od obuhvata populacije u riziku. Sa povećanjem broja vakcinisanih osoba smanjiće se i broj onih koji prenose infekciju (bilo kao oboleli ili kao asimptomatski nosioci virusa), te će se samim tim smanjivati i rizik od zaražavanja.

Za očekivati je da, ukoliko nam budu dostupne dovoljne količine vakcine, nakon 3–6 meseci od početka primene vakcine bude moguće postepeno popuštanje mera kao što su nošenje maske ili zabrana okupljanja na otvorenom prostoru, a kasnije i drugih mera poput održavanja fizičke distance i ograničavanja okupljanja u zatvorenom prostoru.

Kako mogu da proverim da li je vakcinacija uspela?

U ovom trenutku još uvek nije poznata dužina trajanja imuniteta posle vakcinacije, kao što nije poznato ni koliko dugo traje imunitet nakon preležane infekcije izazvane SARS-CoV-2 virusom.

Zaštita se može očekivati po isteku određenog vremena (obično sedam dana) od primljene druge doze vakcine, iako izvesna zaštita nastaje nakon primljene prve doze vakcine. Za intenzitet i dužinu trajanja imuniteta važna je kompletna vakcinacija, odnosno da osoba primi predviđeni broj doza jedne vakcine.

Dokaz da ste nakon vakcinacije stvorili imunitet, možete proveriti određivanjem IgG antitela serološkim testovima, ali na taj način ne možete proveriti da li je stvoren T ćelijski imunitet u vašem organizmu.

Da li osoba koja je vakcinisana protiv COVID-19 može da zarazi druge?

Nijedna vakcina ne pruža stoprocentnu zaštitu od infekcije. To znači da osoba koja je vakcinisana može da se zarazi, ali je imunitet stečen vakcinacijom štiti od nastanka teške kliničke slike i komplikacija bolesti. Još uvek nisu dostupni podaci o tome da li vakcinisana osoba ukoliko dođe u kontakt sa inficiranom osobom može da prenese virus na druge.

Da li vakcina čiji je nosač adenovirus štiti od korone osobu koja ima antitela na adenovirus?

Ne, nosači služe pojačavanju imunog odgovora osobe koja je primila vakcinu protiv korona virusne infekcije i nemaju uticaj na imunitet protiv adenovirusne infekcije.

Da li imunitet stečen vakcinom traje duže od imuniteta osoba koje su preležale COVID-19?

U ovom trenutku još uvek nije poznata dužina trajanja imuniteta posle vakcinacije, kao što nije poznato ni koliko dugo traje imunitet nakon preležane infekcije izazvane SARS-CoV-2 virusom.

Da li je vakcinacijom moguće zaustaviti epidemiju bolesti COVID-19?

Nijedna vakcina nema stoprocentnu efektivnost, zato je važno da se što veći broj ljudi zaštiti vakcinom kako bi zajedno sa onima koji su stekli prirodni imunitet nakon preležane bolesti COVID-19 načinili bedem koji sprečava da virus stigne do osetljivih osoba (kolektivni imunitet). Nivo kolektivnog imuniteta potreban da bi se neka bolest uspešno eliminisala ili kontrolisala zavisi od epidemioloških karakteristika svake pojedinačne infekcije. Prema do sada uočenim epidemiološkim karakteristikama bolesti COVID-19, može se pretpostaviti da bi kolektivni imunitet od oko 80% bio dovoljan za uspešnu kontrolu infekcije. To ne mora da znači da će virus i bolest nestati, ali se očekuje smanjenje učestalosti obolevanja, eventualno sporadično javljanje ili sezonski karakter. Takođe, značajan podatak za procenu toka epidemije u budućnosti je i trajanje imuniteta stečenog prirodnim putem ili nakon vakcinacije, što je za sada još uvek nije poznato.